jesen u sarajevu

te jeseni

sunce je zlatom

darivalo zemlju

nevoljko je sivi asfalt

doticalo lišće živo kao na

monetovim slikama i

žuto kao iz naše pjesme

šuštao je vjetar sarajevskim ulicama

sa sobom je miljacka odnosila

dvijehiljadedevetnaestu

i svijet je bio lud

na sve strane čisti beskućnici

i okaljani milioneri

ratovi koji ne prolaze

muškarci koji žele biti žene

žene koje moraju biti muškarci

djeca bez djetinjstva

odrasli bez djece

mrtvi bez groba

i slobodne ubice

a mi smo bili tako živi

od našeg smijeha brže je

opadalo lišće

prepadnuto od života

sklanjao se vjetar u

ćoškove kaldrmisanih sokaka

i Sarajevo što uspravno je pod

tsunamijima granata stajalo

kleknulo je pred našom ljubavlju

a Miljacka stala je da još malo potraje

dvijehiljadedevetnaesta

te jeseni.

Photo: Claude Monet, “Autumn effect at Argenteuil”, 1873.