C'est la vie

Zovu ga Život.
Niko ne zna šta je zapravo. Duž čija je polazna tačka rođenje, a krajnja smrt. Sve između je Vrijeme. A šta je Vrijeme? Neki skup minuta, sati, dana, mjeseci i godina, koje su izmislili ljudi.
Zovu ga Život.
Ne dolazi s uputstvom za upotrebu. U školi nas uče književnosti, historiji i trigonometriji. Niko nas ne uči kako živjeti. Ono što je najteže, moramo naučiti sami.
Zovu ga Život.
Satkan od događaja i doživljaja. Promatramo ga kako se dešava oko nas očima kao kroz filterisani dvogled. Kako ćemo gledati na stvari, zavisi samo od nas.
Zovu ga Život.
Provedemo ga kao robovi emocija. Sreća nas uzdigne visoko iznad Zemlje. Tuga nas satre sve do njene jezgre. I sve je uvijek gorko – slatko, jer uvijek nešto boli. Samo je bol konstanta na koju uvijek možemo računati.
Zovu ga Život.
Ispunjen je drugim ljudima i njihovim odnosom prema nama. Ponekad smo i njihovi robovi, ovisno o tome da li nas usrećuju ili unesrećuju. Koliko je teško biti slobodan i nezavisan od bilo koga, pa i od samoga sebe.
Zovu ga Život.
Neko je za njega napisao pravila. Ideš u školu. Pa na fakultet. Dobiješ diplomu, pa tražiš posao. Oženiš se. Dobiješ jedno, drugo, eventualno treće dijete. Gradiš karijeru . Gradiš porodicu. Pokušavaš da stigneš sve. Nikad ni za šta nemaš vremena. Dok zaista više nemaš vremena.
Zovu ga Život.
Ponekad ga provodimo ljuti. Bijesni. Stvari uglavnom ne idu kako smo zamislili, već kako je zamislio neko drugi. Mi to zovemo Bogom, Sudbinom ili Karmom. Kad stvari izmaknu kontroli, pitamo se je li naš život uopće i ikad u našim rukama.
Zovu ga Život.
Pun je uspona i padova, lomi nas i čini jačima. Uči nas da nam je koža puno šira nego što mislimo, i da pod nju može stati puno više nego što bismo ikad mogli i pretpostaviti.
Zovu ga Život.
Bolesnom je on svaka sekunda koju proživi. Zdravom je pun bespotrebnih briga i pritiska, jer on uvijek “ima vremena”. Doktoru je to trenutak kad krivulja pređe u ravnu liniju. Piscu je to izmaglica duginih boja puna melanholije i empatije sa svijetom.
Zovu ga Život.
Jer nam niko nije rekao kako trebamo živjeti, često ga uzimamo zdravo za gotovo. On je prava linija čija je svaka tačka jedan trenutak. Sreće, tuge, rođenja, umiranja, pronalaženja i gubljenja, sloge i svađe, nade i beznađa, vjere i sumnje.
Zovu ga Život.
Niko ne zna šta je zapravo. Duž čija je polazna tačka rođenje, a krajnja smrt. Sve između je Vrijeme. Vrijeme je apstrakcija. I svejedno ga gubimo.
Zovu ga Život.
Ne dolazi s uputstvom za upotrebu, već svako piše svoje.
Recite, jeste li mogli bolje?

Photo: http://www.safalniveshak.com