2018.

Ove godine, zastani. Kad hodaš, digni pogled s asfalta, prema gore. Na nebu ugledaj novi oblik oblaka. Na visokim zgradama primijeti lijepa prozorska okna i starinske balkonske ograde. Osjeti kako pore na tvom licu upijaju sunčeve zrake. Opipaj zrak oko sebe: udahni, izdahni. Punim plućima. Popni se na vrh planine i ugledat ćeš neke nove daljine što ti proširuju vidike. Dok žuriš za obavezama, sjedi jednu minutu na klupu uz rijeku i gledaj kako teče vrijeme. Na ulici, malom prosjaku pokloni osmijeh i doručak. Ko zna za što će ti više biti zahvalan. Pomozi onoj bakici iz susjedne zgrade da se popne uz stepenice. Jednog dana, i tebi će neko tako pomagati. Ostatke ručka iznesi onom malom psu ispred zgrade. Pronađi sreću u njegovom veselom mahanju repom. Ponekad lezi na travu i osjeti kako Zemlja diše. Sjeti se da se ipak okreće. I ti, zajedno s njom, mala tačka u beskrajnom svemirskom prostranstvu: postojiš. I budi kao Zemlja; ponekad se okreni oko sebe. Zajaši svoj ego i drži ga čvrsto uzdama. Ne dozvoli da ikada ovlada tobom. Pogledaj se u ogledalo. Budi svjestan svoja dva oka i uha. Svojih ruku i nogu i prstiju. Sjedi u tišini i slušaj svoje srce kako neumorno pumpa. Osjeti krv kako ti teče venama. Oslušni kako dišeš. To što si ovdje neprocjenjiv je dar. Uzmi ruke svoje majke i čvrsto ih drži. Zapamti taj trenutak da ga se jednom možeš sjećati. Uđi u ledenu rijeku, barem do nožnih članaka. Jednom ćeš možda I smjeti skočiti na glavu. Skupi svu hrabrost u sebi i reci. Što misliš. Što osjećaš. Pobijedi sebe. Uzmi olovku i nacrtaj svoju odluku. I u toj odluci pogriješi.  A onda, uzmi bojice i svoju grešku oboji u najljepšu lekciju koju ćeš uvijek rado iznova učiti. Ustani u zoru i gledaj izlazak sunca. Dok žuriš kući u sumrak, stani, stavi ruku iznad očiju i primijeti kako odlazi još jedan dan. Ugasi svjetlo i u mraku pogledaj u oči svojim strahovima. Sjedi za stol s njima i pobijedi ih u obaranju ruku. Iz duše, najglasnije, zapjevaj. Nasmij se, neka zvone ulice. Diši, pleši, trči, hodaj, spavaj, voli, radi, reci, priznaj, izađi iz komfort zone… I ove godine, zastani. Kad hodaš, digni glavu s asfalta, prema gore. I zaželi…
Da nijedno dijete više nikad ne zaplače.
Da niko ne gleda na svijet kroz prozor bolničke sobe.
Da svako ima topao obrok i toplu vodu.
Da stane svaki rat.
Da smogneš snage da baš ti promijeniš svijet.

Zaželi želju. I zalijepi je za svoju dušu. I s ta dva grama u svojim prsima, doživi svaki dan. Doživi život. Ne sutra, ne prekosutra, ne od ponedjeljka. Danas. Jer jednog dana, više neće biti “jednog dana”. Budi siguran da, taj dan, ni za čim nećeš žaliti.

I neka ti je sretna 2018. godina.